Možda ste već bili u situacijama u kojima ste se zapitali ovo vječno, nerazjašnjeno pitanje za mnoge ljude – ”Ko sam ja i koja je moja uloga u ovom životu?
Prvo, nemojte da se plašite, jer niste jedini. Bolje rečeno, krenuli ste putem velikih filozofa, koji su isto pitanje sebi često postavljali. Drugo, ovo je možda i dobar znak, jer to znači da ste počeli da se okrećete sebi i da idete u pravcu samospoznaje i intelektualne evolucije.
Naš karakter, način na koji reagujemo na spoljašnje uticaje, pa samim tim i izbori koje pravimo tokom života, formiraju se već u ranom djetinjstvu. Često su vas pitali, a možda danas i vi to sami pitate: ”Čiji/Čija si ti?” ili ”Ko su ti mama i tata?”
Na izgled banalno pitanje, ali opet jako bitno. ”Ko ti je tata?” – jer većina osobina, pa čak i nekih devijantnih ponašanja su nasljedna, a ono još bitnije pitanje ”Ko ti je mama?” – jer majke su najbitniji faktor u našem razvoju.
Ono što zalivate, to će i da poraste.
Tako naše majke tokom odrastanja igraju ulogu baštovana u najljepšem cvijetnom vrtu. One nas bodre, ukazuju nam šta je dobro, a šta ne…grde nas ako nešto pogriješimo, objašnjavaju nam kako je nešto trebalo da bude drugačije urađeno. Sve u svemu, u većini slučajeva, one su naše utočište i sigurna luka, kada život odluči da nam pripremi oluju iskustava. Kod koga idete prvo po savjet? Kod mame, naravno.
Također, na naš karakter utiče u velikoj mjeri i društvo u kome se krećemo, tj. krug prijatelja koji sami formiramo. Adolescencija je kritični period tokom kojeg formiramo svoj identitet. Taj identitet se razvija u komunikaciji sa drugia, i prožet je jakom emocionalnom komponentom. Ovo je period kada adolescenti istražuju sve pružene mogućnosti i o istim razgovaraju većinom sa svojim vršnjacima.
Dalje, taj se identitet razvija, ali i u velikoj mjeri i mijenja, tokom čitavog života. Jer zamislite, da mislite danas isto što ste mislili i prije 5 godina – znali biste zasigurno da nešto nije u redu. Čovjek, kao društveno biće, često usvaja i razmatra različita mišljenja i ista implementira u svoj tok misli i prema sebi koriguje.
Na kraju, lako je zaključiti da kao majke imamo najveću ulogu u odgoju i sutrašnjim budućim izborima naše djece. Na osnovu naših sugestija, kritika, a na kraju dana i na osnovu našeg ličnog primjera, djeca zaključuju šta je dobro, a šta ne. Određuju ko su oni, kojim životnim putevima će da idu, pa nekad i čime da se bave.
Nemojte nikada dozvoliti sebi da vam pitanje kao što je ”Ko sam ja?” bude teško ili da ga se bojite.
Danas budite najbolja verzija sebe, da bi sutra vaše dijete moglo da napravi izbor kojim ćete da se ponosite, jer sretna i zadovoljna majka je najbolja majka na svijetu!
